Dnevnici Noćnog Leptira

Dobrodošli na moj blog - Hoşgeldin :D

31.12.2013.

Ti samo budi dovoljno DALKO !!

Ti samo budi, dovoljno daleko za mene postoji drugi neko. Čije će riječi manje da BOLE, čije će ruke ljepše da vole. Ti samo budi tamna sjena, za mene stižu ljepša vremena. Ulice nove, nova lica i jedno nebo prepuno ptica. Ti samo budi srcu trag, još će mi neko biti drag. Još ću za nekim proći sreću nikad te više voljeti neću. Svek nek ti bude drugi neko, ti samo budi dovoljno DALEKO... Život zna da bude i kazna !

14.11.2013.

Šareni snovi

Pusti me da sanjam, jer, ti mene nikad nećeš razumjeti...ja kad sanjam ja živim. Ko mi može zabraniti to? Pusti me da tu budem ono što na javi možda nikad neću biti, puti me da tu nekom nedostajem, tako snažno da osjetim ljubav. Pusti me da u snu naučim voljeti, da naučim sve te ljepote svijeta, ljudi, sve što nemam na javi. Zatrovani ste ! Zatrovan je ovaj svijet! Što? Što su ljudi tako zli, prokleti. Što svak ima svoje tamne strane, što uništavate život? Toliko imam pitanja, tako bi željela da mi ima neko odgovoriti na sve to. Što su ljudi tako mračni, gdje ste nestali? gdje je nestala ta ljuckost? Vidi, ja i ne znam šta je to, što ste to dozvoliti? Zar nije žalosno da mrzim ljudski rod? Da volim prirodu i životinje, nešto što ne priča nego što iskreno i bez trunke laži i mračni misli pokaziva svoje emocije. Cvijeće kad je zdravo i kad mu je dobro cvijeta, sve te lijepe boje, ti očaravajući mirisi, taj nektar iz cvijeta to sve govori, to su te emocije. Životinje koje pokazuju svoje emocije kad su sretni, tužni, bjesni. A ljudi? Pa oni to ne znaju. Oni su tako mračni, ne pokazuju svoje emocije, dvolični su. Više se ne bojim opasnih zmija, već ljudi, jer ljudi su otrov. Grlete te i zabijaju ti nož u leđa. Žalosno je što ljudi trebaju da uče od prirode. Hajde reci mi sad da nije tačno, molim te, reci mi da nemam pojma, da je ovo glupost. Voljela bih, voljela bih da neko dođe i sve mi objesni, odgovori na moja pitanja i kaže "nije sve tako sivo, nije ništa kao što misliš". Hajde molim te, kad te molim dođi i ubjedi me da su ljudi dobri, da znaju voljeti, biti iskreni, humani i pomagati drugima, da znaju pokazati sreću i tugu, da ne iskorištavaju, da nemaju zle i preljave misli, da će ti pružiti ruku kad padneš, a da ti neće podapinjati i gledat te kako se gušuš u blatu laži, prevara, zlobe. Zlobe koja je zatvrovala cijelu ovu zemaljsku kuglu. Hajde uvjeri me. Ljudi? Ma ko su ljudi? To su ona bića koja su svorena da budu robovi Jednom Jedinom Gospodaru svih svjetova, da se mole jednom Bogu i da ga veličaju i zahvaljuju na njegovom blagodatima. Da zato su ljudi stvoreni. A šta oni rade? Uništavaju! Uništavaju sve što je Gospodar stvorijo, ovo je sve Njegovo. Odakle vama ljudima, sitnim bićima takvo pravo da se hvalite nečim što nije vaše, da kradete nešto što nije vaše, da uništavate ono što je Gospodar stvorijo i da bijete ono što je Gospodar stvorijo iz svoga nekog hira. Ko ste vi? Vi ste sitne duše koje su stvoreni od zemlje. Od čiste zemlje, a ne od prljave na kojima vi prosipate tuđu krv, prosipate krv bez mislosti. Ko ste vi da oduzmete život nekome? Gospodar je taj koji daje život i on jedini ima pravo da ga uzme. Što radite nešto što ne smijete. Svi znate gdje vam je mjesto. Vi sitne duše, zar nemate ni malo straha ni stida, zar mislite da nikad vama neće doći kraj. Stidim se što moram živjeti sa takvim ljudima, što moram biti pod istim nebom s ljudima koji ne znaju šta je čast i milost. Šta se desilo sa ljudima? Što je u vama sjeme mržnje? Ljudi su zasijani mržnjom, to sjeme koje je pustilo jake korijene i koje se neda isčupati kao korov. Ima jake žile i proteže se sve dublje i dublje a to znači da vam nema spasa. Budite od onih čija srca nisu zapečećena i čije oči nisu sljepe. Budite. I sada, sve što mi ostane je sanjati. To je jedino što mogu. A ti, ti bjedni čovječe hoćeš da mi i to oduzmeš, hoćeš da i moje snove zatruješ, da moji snovi postanu robovi tvojih riječi i djela. Da se gušim u vlastitom snu, da moju maštu strpaš među sive zidove, jer jednostavno ne možeš podnjeti da je neko drugačiji od tebe, da u nečijem životu postoji čitav spektar šarenih boja, a ne samo crne i sive boje. Vidi me smijeme se :D pokazujem svoje emocije, smijem se u inat svima, u inat plitkim i bolesnim umovima. Plakat ću, ne zato jer sam slaba nego zato što hoću da pustim svoje suze da izađu, ne želim da ih zarobim u sebi jer ne želim da neko bude rob, pa tako ni moje suze. Plakat ću, smijati se, ljutiti se, pjevat, galamiti, voljeti...pokazat ću svaku svoju emociju, jer moje emocije neće biti robovi u meni. Moje tjelo nije zatvor, i moja duša nije ćelija siva sa debelim i mračnim a tako hladnim zidovima gdje su zarobljene sve moje emocije. Nije. I nikad neće biti. Vidi me bjedni čovječe plačem. Hajde šta mi možeš? Hajde reci mi da to ne smijem, da sam slaba, hajde...! Ne možeš mi ništa. Znaš li što? Želiš da ti dam odgovori? Zato jer ja nisam rob ovog svijeta, ovih ljudi. Ja sam rob Gospodara Jednog Jedinog koji mi je dao život i koji će mi uzeti, On nije zapečetio moje srce i nije me pustio da odem na krivi put, put bez časti i misloti. To sjeme koje je u vama pustilo korijene u meni ga nema, kod mene je to u početku sasječeno u žilama i to više ne postoji, to mi je postalo hrana za dalje, da dalje rastem i da dalje budem jaka i ne budem vaš rob. Jadni ste. Žalim vas. Hajde zabranite mi nešto, jer nisam poput vas...

31.10.2013.

Uvijek će biti mjesta za tebe u mom srcu !

I sad sama sebe pitam sto si mi toliko važan u životu. Što kad te vidim srce opet zatreperi i vrati se onaj iskreni osmijeh na moje lice iako mi je cijeli dan bio uzasan. Znam da sam ti važna i pokazivaš to na jako čudan način. Zašto me toliko zagriješ da pomislim da još nešto ima između nas, a onda odeš. Samo odeš, nestaneš, sve što smo pričali kao da zaboraviš, a zapravo ne zaboravljaš ni jednu riječ. Zbunjuješ me, samo to radiš. Molim te odluči se ili idi što dalje od mene, ili budi tu kraj mene ostani i nemoj više nikad ići. Boli me to što radiš, jer kad u sebe budem 100% sigurna da sam te zaboravila da mogu dalje, ti se pojaviš, vidim te, pričaš samnom, kažeš mi par lijepih riječi i eto ga uspio si. Opet sam tvoja, opet sam ona luda koja plače zbog tebe, koja čita po 100 puta šta si napisao i koja plače jer te više nemam, a tvoje sve mi prija. Kako ne razumiješ da još tebe volim, mislim ne možeš razumiti jer ni sama sebe ne razumijem. Sad ti nisam pokazala ni malo te ljubavi, s tobom sam bila jaka, čvrsto sam se držala kao i ti, pričali smo o fakultetu o glupostima a ti si odjednom rekao "tvoje lice nikad ne mogu zaboraviti" a ja, ja sam samo okrenula temu da si lud. I kad su se ugasile kamere šta si uradio? Slomio si me, nemaš hrabrosti ni trunku da mi priznaš sve gledajući me. Hrabar si kad me ne vidiš kao kukavica neka skrivas pogled predamnom, a kad ja okrenem glavu gledaš me, samo me gledaš i smiješkaš se. Mislim da to ne primjetim da ne primjetim, mi žene imamo i 7 čulo za te stvari, ako nam je stalo do nekoga primjetit cemo svaki njegov pokret, svaki ali bas svaki. Što si me morao slomiti na samom kraju, a jasno si mi dao doznanja da mi samo jos veceras pišeš i više nećeš moći. Znam, ne možeš radi svoje nove djevojke. A vidi me, nisam ljuta na tebe, ja sam još zaljubljena u tebe. Ali ne razumijem te nikako, kad mislim da te znam, kad mislim da krenem dalje ti dođeš odjednom. Odakle ti pravo da mi rušiš sve što sam mjesecima gradila bez tebe. Tako sam bila jaka i neutrašljiva prema svakom muškarcu, svakom sam davala doznanja gdje mu je mjesto. Ja sam bila ta koja sam drugima rušila te zidove i rušim i sada svima samo ne tebi. Ti si jedini pred kojim drhtim i zaboravim na sve i gdje se nalazim. Što si me večeraš slomio, što si morao reći da sam važna za tebe i da me ne možeš zaboraviti nikad. što mi ponavljaš da sam važna i saljes poljupce i zoves me dušom kad seugasi kamera. Nemaš hrabrosti. A možda je i bolje, jer nemam je ni ja. Ja sam te jednostavno pustila da tražiš svou sreću jer očito kod mene je nisi imao dok si dopustio da druga žena bude između nas. Ali da si u mom gradu blizu mene, znam da bi bili skupa. Daljina je kriva znam. Hej budalice vidi opet te ne krivim, nalazim izgovore umjesto tebe, branim te. A od koga? Od same sebe, branim te da te ne zamrzim. To nikad neću moći, prije ovog večeras sam te zvala "konj, budala, idiot" a vidi me već sada, vidila sam te , pričala sam s tobom i ne mrzim te. Ona malo gadosti što sam osjećala prema tebi jer si otišao bez objanjenja po ko zna koji put prestalo je. I sad bi bila s tobom smao da zatražiš. Samo si mi večeras dokazao da mi značiš i to puno mi još značiš. Nisam zaboravila ni jedan detalj s tobom, i neću. Ti si bio poseban i važan u mom životu. Drago mi je da sam i ja tebi po nečemu posebna. Čuvaj se, samo mi je to bitno. Da si živ i zdrav i sretan. Sve ostalo je manje bitno. Take care of yourself duša :*

27.10.2013.

Ružne pletenice

Volio je moju kosu. Provlačio bi prste kroz nju i pleo mi najružnije pletenice na svijetu. Mrštila sam se jer mi je uništavao ona dva sata peglanja pred njegov dolazak. A baš tada krao mi je srce i u jednom trenutku moje nepažnje i crvenu gumicu za kosu koje inače uvijek nosim, i uvijek sam volila crveno. Jer me ta boja jedino i asocira na ljubav. I nikad mi nisam vratio nijedno od to dvoje.. Danas sama sebi pletem te pletenice. Sjetim se kako je samo uživao u tome i kako je pjevao pjesme koje su bile posvećene mojim pletenicama. Smijela sam se, mislim da su tada i moje komšije čule moj smijeh, uvijek su znali da je on tu. A on, on je to volio, volio je moj osmijeh koliko i te ruzne pletenice, volio me nasmijavati. Mrzio je moju ravnu kosu, mrzio je moje peglanje kose, zato je sve i uništavao tim pletenicama, koje je naučio da plete na mojoj kosi. Samo je na mojoj kosi to pleo, nije zelio druge. I sada nikako ne peglam tu kosu, ostavim je da bude "divlja i prirodna" kako je on to volio. I znam da on više nikad neće ni jednoj plesti ružne pletenice niti krasti gumice :)

05.10.2013.

Samo ti i ja, sjećaš se?

7 mjeseci. 7 mjeseci kako se okrenuo moj život naopačke. Prije 7 mijeseci sam upoznala tebe, s kojim nikad nisam znala na čemu sam. Volio si ti mene, volila sam ja tebe. Volio - Da, Volila? ma koga ja lažem? Kao i obično lažem sama sebe, u tome sam najbolja u tom rekord obaram. Možda i ti mene voliš još, ali skupa ne možemo, pomalo i smiješno. Šta god da se dogodi, kako se god rastanemo, uvijek se vraćaš meni, i vraćt ćeš se to znam. Nikad nisam znala na čemu sam s tobom, ali sam uvijek znala da te volim, a i da me voliš iako nismo zajedno. Uvijek sam na neki način tvoja, zato što si ti dio mog života, a ja sam dio tvog, i koliko god da pokušaješ mjenjati nemoguće je. Jednostavno nam je takva sudbina. I sad bi vjerovatno svi pitali.. Šta želiš? kad već kažeš da vam je takva sudbina.. Šta želim? Hoćeš iskren odgovor? Ne znam!!!! Ne znam šta želim. Ne znam da li ga uopće trebam voljeti. Ne znam da li želim da se vratimo na staro. Ne znam da li mogu oprostiti to što je uradio, jer zaboraviti ne mogu. Ali uvijek kad se sjetim kako nam je bilo dobro , zaboli me i suza počne da se kotrlja niz obraz. Da li to znači da ga ja stvarno, istinski volim ili je to samo sjećanje? Samo želim da bol prestane. Da, boli. Boli kada god pomisli na njega. Bio je dobar prema meni. Čak i predobar. U njemu sam vidjela samo najbolje. Vidjela sam svog vlastitog anđela čuvara. Vidjela sam savršen karakter i osobu koja ne zna da mrzi. Znala sam da tu nešto ne valja. Bilo je predobro da bi bilo stvarno. Činio se kao princ iz neke bajke. I sada sam shvatila… Samo se činio.

01.10.2013.

My spiritual twin :$

Nešto što mi je izmamilo takav osmieh na lice je jedna obična mala poruka u inbox-u..U tom trenutku sam shvatila da sam baš sretna osoba jer kraj sebe imam osobe koje će uvijek tu biti za mene u radosti i u žalosti, a toga je malo. Smiješno je da se s nekim koji su mi tako dragi nikad nisam srela, samo ovaj virtualan svijet facebook, skype ali i to je dovoljno da nekoga zavoliš kao prijatelja. Osobu koju sam ja upoznala živi hiljadama kilometara daleko od mene, toliko imamo sličnosti, volimo iste stvari, iste filmove, ista muzika, čak iste dijelove u filmovima, isti miris...jednostavno sve slično, da sam ga na početku počela zvati moja kopija. Kasnije u "dublji" razgovor s njim on me je od dragosti počeo zvati "spiritual twin" jer ni sam ne vjeruje koliko smo slični. Stariji je od mene 4 godine, budući doktor :) savjetuje me kao svoju rođenu sestru i imamo istu želju a to je da se nekad "duhovni blizanci" upoznaju uživo. Obećao je da će posjetiti moj grad i da će me pronaći a ja znam da će to tako i biti. Jednostavno On je Ja :D On je moje ogledalo. Today 02:06 I'm so happy to hear that :) I miss talking with u really Always remember my twin and think about what she doing right now :D Allah keep u safe inshallah I liked u to be the last person I said to him good night So good night my twin sweet dream :) http://www.youtube.com/watch?v=acvIVA9-FMQ

26.09.2013.

Da Li Si Spavala?

Da li si spavala Da li si sanjala Kako se ruši Avala? Da li te nervira Kad ti iz svemira Pošaljem leptira? Da li si sanjala Kako je nestala Voda iz plavog Dunava? Da li si patila Kada si shvatila Da si me izgubila? Naći ćeš cvet što po meni miriše Naći ćeš cvet koji nestaje Naći ćeš cvet što po meni miriše Biće to cvet koji umire. Da li si sanjala Kako sa istoka Putuje tajna poruka? Kada me ne bude Neka te probude Talasi požude....

20.09.2013.

Seni Seviyorum

Pa nikad nisam vjerovala da će u moj život laganim i tako neprimjetnim koracima ušetati jedan turčin za kojeg sam govorila svojoj prijateljici "ma nema šanse da bi bila s njima" a kad bi mi se javio na chat mislila sam "off jesi dosadan brate". Ali vidiš nikad ne reci nikad. Baš taj turčin s kojim nebi nikad bila, baš za njega bi sve dala i sve učinila sada. Baš on je taj zbog kojeg sam osjetila šta znači ljubav, moj prvi iskreni osmijeh i moja najveća rana na srcu, to je on. Prije njega sam bila s momkom 1god i 7mj,i u tom periodu nisam osjetila sta je ljubav kao s njim. Tada sam mislila da znam, ali sam se prevarila. Bili smo zajedno, ne dugo (ali za mene dovoljno da kažem da ga volim. Smiješno je znam ali je tako :( ) to je bilo najljepše 25 dana u mom životu. Sama pomisao na njega tjerala je ubrzanje moga srca i neki čudan osjećaj, jeza koja prolazi kroz cijelo tijelo, onaj blesavi smijeh je bio na mome licu i tada zasjaje oči onim punim sjajem, voljela sam taj osjećaj, i sada postoji samo ne u tolikoj mjeri jer nije kao što je prije. Napravili smo pauzu radi njegovih problema s faxom, zamolio me da ga shvatim i da mu dam vremena, da neće se moći brinuti o meni kao do sada jer ima obaveza, da će se vratiti i da ga neću izgubiti a kad se vrati "everything will be fine". Vjerovala sam tome slijepo, jer je i on meni vjerovao od samog početka. Ovu sam vezu htjela da izgradim na povjerenju i na neki način je i bila takva barem 25 dana. Čekam ga i sada, prošlo je 4 mjeseca i on ima curu (turkinju) prijatelji su sa fakulteta, ali ja i dalje čekam, a ja se i dalje nadam. Ne znam zašto pamet i srce se nikad nisu slagali. U meni i dalje postoji nada jer vjerujem u to da će se vratiti, ja čekam kao što je i rekao. A volim ga i dalje istom jačinom, a on to zna. I svi se mi pitamo šta je ljubav, reći ću vam...to vam je ono kada niste ni slobodni ni zauzeti,kad ste njegovi. Kada vam je samo on u mislima, svaki dan, svaki sat, svaku minutu. Kada bi radije da nemate ništa, a imate njega. Kada shvatite da bi preživjeli i bez ponosa, ali bez njega ne bi.Kada shvatite da ni hiljade prisutnih ne mogu ublažiti ono jedno odsustvo. Kada kazete "nikad više..." pa oprostite jer volite. Kada oprostite samo zato sto ga još uvijek želite u svom životu. Kada ne možete zamisliti dan kada ga nećete voljeti. Kada imate stotine razloga da odete,a vi još uvijek tražite onaj jedan da ostanete i borite se. Koliko god da vas povrijedi, ipak ćete ga voljeti, jer vi ste naivna budala (:D) koja ne zna mrziti. Povrijedi vas,a vi ga i dalje držite za ruku.Ako to nije ljubav,ne znam šta je..R.C.O <33


Dnevnici Noćnog Leptira
<< 12/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
8718

Powered by Blogger.ba